Ova godina ostat će upamćena po tome što je u njoj izašao mjuzikl Kosa. Kao što možda znaš, film je obrađivao tada važnu temu hipijevske kulture, Vijetnama i seksualne revolucije. Nekoliko je pjesama postalo himna za proteste protiv vijetnamskog rata! Naravno da je zbog golotinje i seksualnosti film izazvao kontroverze, a prva izvedba 1967. nije bila na Broadwayu. Već sljedeće godine dolazi na Broadway i izvedena je 1750 puta.
Te buntovne 1967. godine hit je bila moćna pjesma Arethe Franklin „Respect“! Pjesmu je zapravo napisao tekstopisac Otis Redding, no Aretha je ta koja ju je proslavila. Pjevačica pjesmom obznanjuje da je snažna, samopouzdana žena koja zna što hoće. Vjerojatno najpoznatiji stih pjesme je slovkanje samog naslova R-E-S-P-E-C-T! Poslušaj hit svoje godine!
I kod nas je bilo živo i buntovno. Te je godine izdana naša Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Za nas je to bila važna prekretnica u obrani hrvatskog jezika kao dijela našeg identiteta. Deklaracija je objavljena u ožujku u zagrebačkim novinama Telegram, a sastavio ju je Upravni odbor Matice hrvatske s posebnom komisijom.
Dokument je isticao problem nazivlja jezika, odnosno nestajanje razlika između hrvatskosrpskog i srpskohrvatskog jezika. Iako je u konačnici taj problem gurnut pod tepih, on će zato oživjeti i poprimiti mnogo veće dimenzija i postati pokret Hrvatskog proljeća!
Biografska drama „Čovjek za sva vremena“ (A Man for All Seasons) bila je najbolji film godine! Redatelj ove uspješnice bio je Fred Zinnemann koji je kod kuće već imao zlatni kipić. Film je imao osam nominacija i osvojio je šest Oscara. Ako se ne sjećaš, radnja je smještena u 16. stoljeće s glavnim likom Sir Thomasa Morea i zanimljivom povijesnom tematikom rastave Henryja VIII. Pogledaj trailer!
Sve što trebaš je ljubav. I prvi globalni televizijski prijenos uživo koji se ove godine dogodio! Pod nazivom Naš svijet obuhvatio je dijelove emitirane iz čak 14 zemalja. Bilo je tu svega – nastupali su i Beatlesi sa svojom ljubavnom uspješnicom All You Need is Love, a među sudionicima se našao i Pablo Picasso.
Možete li zamisliti ushićenje koje su imali izvođači, ali i publika! Pa nije to tad bilo učestalo kao što je danas. Prijenos je gledalo od 400 do 700 milijuna ljudi, a trajalo je oko dva i pol sata. Prva zemlja iz koje se emitiralo bila je Kanada, a zatim je išlo dalje kroz 13 ostalih zemalja.
To je bio ogroman korak za ono doba, a danas je moguće osigurati prijenos za cijeli svijet, i za više od 14 zemalja zahvaljujući brojnim servisima. I to funkcionira bez greške i štucanja (posebno ako koristiš A1 Super Internet ili A1 Turbo Internet). Ako ga pak poželiš preuzeti za gledanje u offline modu, za 4GB filma (koristili smo za izračun prosječnu veličinu filma u BluRay formatu), na današnjim ćeš A1 Turbo Internet brzinama čekati 34,4 sekunde, a te 1967. nije to bilo moguće.
Ali ako pogledamo brzine iz 1990., kada se Internet počinje masovnije probijati na tržište, trebalo je čekati oko 9500 sati. Da se ne mučiš s računanjem, to je više od 390 dana!
