Ako zaviriš u obiteljske albume, vidjet ćeš da smo tih godina nosili čudne frizure – i muškarci i žene. Tih je godina super popularna bila fudbalerka – sigurno ćeš u obiteljskom albumu pronaći barem jednu osobu koja je ponosno nosi. Uostalom, prisjeti se kako je to tada izgledalo:
Ako bolje pogledaš fotografije iz obiteljskih albuma, vidjet ćeš i čudnovate modne izričaje. Te smo 1986. godine obožavali dugačke vunene kapute, a 80-e kao desetljeće pamtimo po tajicama i štucnama, trenirkama, veluru, hlačama visokog struka, trakama za kosu…
Te smo godine plesali na That’s what friends are for Dionne & Friends. To je bio najveći hit godine, prema Billboardovoj ljestvici Hot singles. Dionne & Friends ne zvuči poznato? Bili su to Dionne Warwick, Elton John, Gladys Knight i Lionel Ritchie – najjača i najveća imena popularne glazbe 1980-ih. Poslušaj hit svoje godine!
Te su godine u nas žarili i palili Đavoli s pjesmom Pričaj mi o ljubavi. I bili su stvarno, ali stvarno popularni.
Te smo 1986. godine putovali u Jugićima i Golfu dvojci. Nije bilo autoputa (osim do Karlovca) i put do mora stvarno je bio pustolovina. Koristili smo telefone s brojčanicima – znaš, one primjerke kakve sada možeš vidjeti samo u Tehničkom muzeju. Mobitela još nema u širokoj upotrebi. Iako, možda ne znaš, ali prvi mobitel pojavio se tamo 1973. godine – bila je to Motorola koja je tada težila čak 1.1 kilogram, i bila je veličine 23x13x4,5 centimetara.
Okej, sada pogledaj svoj mobitel: prosječna težina današnjih pametnih telefona (onaj prvi je bio sve, samo ne pametan) je između 130 i 200 grama. Negdje u vrijeme tvojeg rođenja počinju se razvijati prve mobilne mreže. To su 1G mreže koje nastaju u Americi i trebalo je puno desetljeće i 100 milijuna dolara da bi mobiteli zauzeli važno mjesto na tržištu. A nije ni čudo: na one prve mobitele mogli smo pričati samo 30 minuta i za tih 30 minuta razgovora uređaj se morao puniti punih 10 sati.
Usporedi to sa svojim pametnim telefonom sa superbrzim punjačem – i sigurno se ljutiš ako ti baterija ne izdrži cijeli dan bez punjenja. Reda ipak mora biti!
Te je 1986. godine najbolji film bio Moja Afrika koji je poharao Oscare: dobio je ukupno 7 Oscara, uključujući onaj za najbolji film i režiju (Sidney Pollack) te najbolju originalnu glazbu. Pogledaj i trailer!
Danas, kada filmovi dolaze u kina diljem svijeta gotovo trenutačno, nakon izlaska na tržište, teško je zamisliti da su u hrvatska kina filmovi dolazili s par mjeseci zakašnjenja. Nije bilo Rotten Tomatoesa gdje smo mogli saznati ponešto o filmu i pregledati ocjene. Ako smo željeli nešto saznati, morali smo čitati časopise. Da, da, prave tiskane časopise – i to strane jer su filmovi dolazili prvo u kina Londona, Berlina, Pariza… a tek onda k nama.
Ako danas poželiš pogledati neki film, možeš ga streamati s nekog od online servisa. I to funkcionira bez greške i štucanja (posebno ako koristiš A1 Super Internet ili A1 Turbo Internet). Ako ga pak poželiš preuzeti za gledanje u offline modu, za 4GB filma (koristili smo za izračun prosječnu veličinu filma u Bluray formatu), na današnjim ćeš A1 Turbo Internet brzinama čekati 34,4 sekunde, a te 1986. nisi to baš mogao jer je internet bio ograničen.
Ali ako pogledamo brzine iz 1990., kada se internet počinje masovnije probijati na tržište, trebalo je čekati oko 9500 sati. Da se ne mučiš s računanjem, to je više od 390 dana! A nismo uopće spomenuli da smo te godine filmove gledali na videokazetama – i posuđivali ih u videotekama! Još luđe: morali smo plaćati kazne ako pogledani film ne bismo vratili na početak.
Svi koji su tih godina htjeli čitati, nosili su sa sobom fizičke knjige. Proći će još mnogo godina do 2007. godine kada će se pojaviti prvi Amazon Kindle. I daleko smo još od ideje da preko online trgovine kupujemo knjige – iako će jedan čovjek 1995. godine biti uvjeren da je upravo to budućnost i osnovati Amazon.