Ako zaviriš u obiteljske albume, vidjet ćeš da smo tih godina nosili šašave frizure. Tih godina ženske su kose i dalje natapirane – posebno šiške! – dok za muškarce u modu lagano ulazi talijanka. Uostalom, prisjeti se kako je to tada izgledalo:
Ako bolje pogledaš fotografije iz obiteljskih albuma – posebno one s rođendanskih zabava – vidjet ćeš i čudnovate modne izričaje. Te smo 1991. godine obožavali karirane košulje, ali i karirane minice, a 90-te kao desetljeće pamtimo po vrećastim hlačama, crop topovima, tregericama, kikicama, punđicama, ludim bojama za kosu…
Te 1991. za prevlast na glazbenim top ljestvicama bore se razni trendovi, od R&B do dance glazbe, međutim jedan novi žanr nagovijestit će svoju dominaciju narednim periodom. Nirvana te godine izdaje kultni album Nevermind, a singl Smells like teen spirit cementira položaj grungea u popularnoj glazbi devedesetih. Poslušaj hit svoje godine!
Te se godine na domaćim radijskim i TV programima (čitava tri) najviše vrtila Moja domovina Band Aida koji su činili svi koji su tada nešto značili na glazbenoj sceni, od Arsena Dedića i Gabi Novak sve do Dina Dvornika, Sanje Doležal ili Davora Gopca.
Te smo 1991. godine putovali u Renaultu 4 i Golfu dvojci. Nije bilo autoputa (osim do Karlovca) i put do mora stvarno je bio pustolovina. Koristili smo telefone s brojčanicima – znaš, one primjerke kakve sada možeš vidjeti samo u Tehničkom muzeju. Mobitela još nema u širokoj upotrebi. Iako, možda ne znaš, ali prvi mobitel pojavio se tamo 1973. godine – bila je to Motorola koja je tada težila čak 1.1 kilogram, i bila je veličine 23x13x4,5 centimetara.
Okej, sada pogledaj svoj mobitel: prosječna težina današnjih pametnih telefona (onaj prvi je bio sve, samo ne pametan) je između 130 i 200 grama. Negdje u vrijeme tvojeg rođenja počinju se razvijati prve mobilne mreže. To su 1G mreže koje nastaju u Americi i trebalo je puno desetljeće i 100 milijuna dolara da bi mobiteli zauzeli važno mjesto na tržištu. A nije ni čudo: na one prve mobitele mogli smo pričati samo 30 minuta i za tih 30 minuta razgovora uređaj se morao puniti punih 10 sati. Usporedi to sa svojim pametnim telefonom sa superbrzim punjačem – i sigurno se ljutiš ako ti baterija ne izdrži cijeli dan bez punjenja. Reda ipak mora biti!
Ta je 1991. godina ušla u filmsku povijest po tome što je Oscara za najbolji film prvi put osvojio jedan – horror. Kad jaganjci utihnu potpuno je dominirao dodjelom osvojivši kipiće u sve četiri glavne kategorije. Pogledaj trailer!
Danas, kada filmovi dolaze u kina diljem svijeta gotovo trenutačno, nakon izlaska na tržište, teško je zamisliti da su u hrvatska kina filmovi dolazili s par mjeseci zakašnjenja. Nije bilo Rotten Tomatoesa gdje smo mogli saznati ponešto o filmu i pregledati ocjene. Ako smo željeli nešto saznati, morali smo čitati časopise. Da, da, prave tiskane časopise – i to strane jer su filmovi dolazili prvo u kina Londona, Berlina, Pariza… a tek onda k nama.
Ako danas poželiš pogledati neku seriju ili film, možeš ih streamati s nekog od online servisa. I to funkcionira bez greške i štucanja (posebno ako koristiš A1 Super Internet ili A1 Turbo Internet). Ako ga pak poželiš preuzeti za gledanje u offline modu, za 4GB filma (koristili smo za izračun prosječnu veličinu filma u Bluray formatu), na današnjim ćeš A1 Turbo Internet brzinama čekati 34,4 sekunde, a tada nisi to baš mogao jer je Internet bio ograničen.
Ali ako pogledamo brzine iz 1990., kada se Internet počinje masovnije probijati na tržište, trebalo je čekati oko 9500 sati. Da se ne mučiš s računanjem, to je više od 390 dana! A nismo uopće spomenuli da smo te godine filmove gledali na videokazetama – i posuđivali ih u videotekama! Još luđe: morali smo plaćati kazne ako pogledani film ne bismo vratili na početak.
Svi koji su tih godina htjeli čitati, nosili su sa sobom fizičke knjige. Proći će još mnogo godina do 2007. godine kada će se pojaviti prvi Amazon Kindle. I daleko smo još od ideje da preko online trgovine kupujemo knjige – iako će jedan čovjek 1995. godine biti uvjeren da je upravo to budućnost i osnovati Amazon.
A ako smo se htjeli igrati… te smo godine igrali razne igre s kartama. Igrali smo belu, preferans, briškule, trešete… Neki su sretnici dobili Game Boy koji je upravo te 1990. stigao u Europu, a među najpopularnijim igrama devedesetih bile su Super Mario i Donkey Kong.
Danas, kada imamo ozbiljna esport natjecanja, lige i profesionalne igrače, teško je zamisliti da smo nekada imali vrlo jednostavnu grafiku i vrlo bazične zadatke u igri. Danas bez interneta ne možemo igrati – niti to želimo kada se možemo natjecati s najboljim igračima diljem svijeta!